U svakoj tvrtki postoji taj tip zaposlenika. Nije najglasniji, otvoreno komunicira, ne traži pažnju i ne žali se stalno. Kaže da je zadovoljan, i to zaista misli. Dolazi na posao bez grča u želucu, radi dobro, i ne gleda svaki tjedan nova otvorena radna mjesta.
U Lugera Market Reportu 2026 tu skupinu nazvali smo “stabilnom jezgrom”. Čini je 29,5% ispitanika, zaposlenikai koji ne traže posao i koji su zadovoljni svojim radnim mjestom.
Tko su ti ljudi? Što ih čini drugačijima od ostalih? I, najvažnije, može li svaka tvrtka stvoriti uvjete koji povećavaju udio takvih zaposlenika?
Profil “stabilne jezgre”
Zaposlenici koji ne traže posao češće dolaze iz državne službe, konzaltinga i usluga. Po odjelu, prednjače obrazovanje i trening te viši menadžment. Medijalna bruto plaća u toj skupini iznosi 1.844 €, nešto iznad prosjeka istraživanja od 1.700 €, ali ne značajno više.
Ono što ih doista razlikuje nisu plaće, već uvjeti i tretman.
Ova skupina ima najveći pristup benefitima od svih triju profila: bonusima, fleksibilnom radnom vremenu, edukacijama, službenim vozilima i prigodnim nagradama. Plaća im se prekovremeni rad – ili ga jednostavno ne rade.
Također, za njih bilježimo zadovoljstvo daleko iznad prosjeka uzorka: 5,10 od maksimalnih 6. Oni koji aktivno traže posao imaju zadovoljstvo od samo 2,54.
Zadovoljstvo zaposlenika: Što korelira s ostankom?
Istraživanje je pokazalo da sveukupno zadovoljstvo zaposlenika najjače korelira s:
- Financijskim paketom (r = 0,40)
- Odnosima s nadređenom osobom (r = 0,22)
- Raznovrsnošću poslovnih zadataka (r = 0,21)
Zabrinjavajuće je što su upravo ove dimenzije, financijski paket i odnos s nadređenima, one s kojima su zaposlenici najčešće nezadovoljni. Financijski paket ima jednu od najnižih prosječnih ocjena (3,63 od 6), a mogućnost za napredovanje najnižu od svih mjerenih faktora (3,17 od 6).
To znači da su najveći pokretači zadovoljstva istovremeno i najslabija mjesta u većini organizacija. To nije samo HR problem, već strateški poslovni rizik.
Što je sa zaposlenicima koji su “jednom nogom vani”?
Zanimljiv profil u istraživanju je tzv. “jednom nogom vani” skupina: 49,2% zaposlenika koji razmišljaju o promjeni, ali je još nisu pokrenuli.
Oni zarađuju 1.699 € bruto – nešto manje od “stabilne jezgre”, ali više od onih koji aktivno traže posao (1.562 €).
Ova skupina još nije otišla. I u pravilu, ako se s njom njeguje otvorena komunikacija, a uvjeti se poboljšaju, može ostati.
Ključna razlika između ove i “stabilne jezgre” nije dramatična, a radi se o nijansama u kompenzaciji, pristupu benefitima i kvaliteti odnosa s nadređenima. To znači da postoji stvarna mogućnost intervencije.
Što poslodavci mogu napraviti za veće zadovoljstvo zaposlenika?
Postoje tri stvari koje podaci jasno sugeriraju:
Revidirajte platnu poziciju redovito. Zaposlenici koji odlaze ili razmišljaju o odlasku u pravilu zarađuju ispod prosjeka industrije. Redovita provjera tržišnih podataka nije luksuz nego upravljanje rizikom.
Investirajte u menadžere. Odnos s nadređenom osobom drugi je najjači prediktor zadovoljstva. Razvoj menadžerskih kompetencija (komunikacija, povratna informacija, prepoznavanje) ima mjerljiv povrat.
Ne zanemarite nefinancijske benefite. Fleksibilno radno vrijeme, pristup edukacijama, poštovanje slobodnog vremena. Ovo ne košta puno, ali signalizira respect prema zaposleniku kao osobi.
Podaci postoje. “Stabilna jezgra” nije mit – to su realni zaposlenici kojima su ispunjeni određeni uvjeti. I te uvjete možete sustavno graditi.
Prepustite obračun plaća i HR administraciju Lugeri i oslobodite si prostor za ono što doista mijenja zadovoljstvo vaših zaposlenika. Više informacija ovdje.
